Globalni simpozij o terapijskoj primjeni ketogene dijete – Pariz, 17.–19. rujna 2025.

Globalni simpozij o terapijskoj primjeni ketogene dijete, održan od 17. do 19. rujna 2025. u Parizu, okupio je vodeće stručnjake iz neurologije, pedijatrije, metabolizma, nutricionizma, ali i područja mentalnog zdravlja i onkologije. Kroz trodnevni program predstavljeni su najnoviji znanstveni dokazi i klinička iskustva koja potvrđuju da ketogena dijeta danas nije “alternativa” niti prehrambeni trend, nego medicinski vođena terapija s jasno definiranim mjestom u liječenju određenih epilepsija i metaboličkih poremećaja. Istovremeno je više puta naglašena važna razlika između terapijske ketogene dijete i popularnih “keto” pristupa bez medicinskog nadzora.

U središtu simpozija bila je poruka koju roditelji najbrže osjete u praksi: uspjeh terapije ne mjeri se samo brojem napadaja, nego i kvalitetom života djeteta i cijele obitelji. Zato se govorilo o mehanizmima djelovanja, sigurnosti i nuspojavama, individualizaciji dijete prema dijagnozi i dobi, ulozi timske skrbi te o psihološkom i logističkom opterećenju koje terapija može donijeti. Posebno je istaknuto da ketogena terapija može biti snažan alat, ali da traži strukturu, edukaciju, praćenje laboratorijskih nalaza i dosljednu suplementaciju.

Sesija 1 – Kako je KDT postala standardizirana terapija i kako se donose kliničke odluke

Prva sesija postavila je temeljni okvir: kako se ketogena terapija razvila kroz desetljeća i kako se danas koristi u praksi. Predavanja su pokazala da se ketogena dijeta promijenila od strogo bolničkog protokola do više vrsta koje se danas, u mnogim slučajevima, mogu provoditi ambulantno i bez prethodnog gladovanja. Naglašeno je da postoje situacije u kojima se terapija provodi vremenski ograničeno, najčešće oko dvije godine uz individualnu procjenu, ali i dijagnoze kod kojih može biti dugotrajna ili cjeloživotna, osobito kod određenih metaboličkih poremećaja poput sindroma nedostatka GLUT1 i nedostatka piruvat dehidrogenaze, gdje ketonska tijela predstavljaju važan izvor energije za mozak.

U raspravama je jasno rečeno i nešto što roditelji često primijete: visina ketonskih tijela sama po sebi nije uvijek savršen pokazatelj učinkovitosti. Kod nekih oboljelih može postojati uredna nutritivna ketoza bez željenog kliničkog odgovora, dok u drugih terapijski učinak dolazi i uz manje izraženu nutritivnu ketozu, ovisno o mehanizmima koji se aktiviraju kroz metabolizam, masne kiseline, mikrobiom i druge biološke sustave. Posebna pažnja posvećena je i najtežim stanjima poput refrakternog epileptičkog statusa, gdje se ketogena dijeta sve češće razmatra kao dio standardnog algoritma, uz mogućnost procjene učinka unutar nekoliko dana u kontroliranim uvjetima.

Vitaflo simpozij – K-Vita™ kao opcija kad ketogena dijeta nije izvediva

U posebnom simpoziju predstavljena je klinička evaluacija pripravka K-Vita™, formule koja kombinira dekansku i oktansku masnu kiselinu (C10 i C8), namijenjene oboljelima koji ne mogu započeti ili održavati ketogenu dijetu, ili kod kojih ketogena terapija znatno narušava kvalitetu života. Prikazani podatci iz prakse u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazali su da dio oboljelih može ostvariti klinički relevantno smanjenje napadaja, pri čemu se izraženiji pomaci često vide nakon duljeg razdoblja primjene. Istaknuto je da ovakav pristup ne predstavlja zamjenu za sve, ali može biti korisna alternativa ili dopuna u situacijama kada je klasična ketogena dijeta prezahtjevna ili neodrživa.

Sesija 2 – Sigurnost dugotrajne terapije, trudnoća i dojenje, hitna stanja te plant-based pristupi

Druga sesija fokusirala se na pitanja koja u stvarnom životu najbrže “testiraju” terapiju: dugotrajna sigurnost, interkurentne bolesti, hitni prijemi i osjetljiva životna razdoblja poput trudnoće i dojenja. Naglašeno je da dugotrajna terapijska primjena ketogene dijete može donijeti stabilne koristi u kontroli napadaja i ponašanju, ali zahtijeva sustavan nadzor zbog mogućih nutritivnih deficita, utjecaja na rast i zdravlje kostiju te rizika poput bubrežnih kamenaca. Poruka nije bila zastrašivanje, nego realan okvir: terapija je učinkovita, ali se mora voditi ozbiljno, uz redovite kontrole i adekvatnu suplementaciju.

U dijelu o trudnoći i laktaciji istaknuto je da su dostupni dokazi još ograničeni i da je praksa među centrima neujednačena. Naglašena je potreba stroge medicinske kontrole, osobito zbog metaboličkih promjena i rijetkih, ali ozbiljnih komplikacija poput laktacijske ketoacidoze u situacijama kad se dijeta provodi bez stručnog nadzora. Tema hitnih stanja dodatno je naglasila važnost jasnih protokola za hipoglikemiju, hiperketonemiju, povraćanje i infekcije, kao i potrebu da se u bolničkim okolnostima vodi računa o infuzijama i lijekovima bez šećera te o elektrolitima i acidobaznom statusu.

U završnom dijelu sesije otvoreno je i pitanje održivosti prehrane, uz prikaz mogućnosti plant-based ketogenih pristupa. Naglašeno je da se takav model može provesti, ali zahtijeva vrlo pažljivo planiranje unosa bjelančevina i mikronutrijenata te jasnu suplementaciju, jer se u suprotnom povećavaju rizici nutritivnih deficita i problema s mineralnom gustoćom kostiju.

Sesija 3 – Ketogena terapija u sindromima, genetici, metabolizmu i epileptičkom statusu

Treća sesija posvetila se primjeni ketogene dijete u sindromskim, genetski uvjetovanim i metabolički potaknutim epilepsijama te u najtežim hitnim stanjima. Naglašeno je da u brojnim razvojnim i epileptičkim encefalopatijama ketogena terapija ne bi smjela biti “zadnja opcija” nakon iscrpljivanja svega, nego terapija koju se treba razmatrati ranije, osobito u sindromima poput sindroma infantilnih epileptičkih spazma, sindroma Dravet, sindroma Lennox–Gastaut, mioklono-astatske epilepsije i epileptičkog sindroma povezanog s febrilnim infekcijama. Poseban naglasak stavljen je na koncept precizne medicine: kod određenih etiologija, poput sindroma nedostatka GLUT1 i nedostatka piruvat dehidrogenaze, ketogena dijeta ima posebno jasan smisao jer ketonska tijela nadomještaju energetski deficit mozga i mogu utjecati i na razvojne i motoričke ishode, a ne samo na napadaje.

U metaboličkim poremećajima ponovljena je ključna sigurnosna poruka: isti poremećaj može biti indikacija ili kontraindikacija za terapijsku primjenu ketogene dijete, zbog čega je prije početka potrebna detaljna metabolička obrada, posebno radi isključivanja poremećaja oksidacije masnih kiselina i metabolizma ketonskih tijela. U dijelu o refrakternom i super-refrakternom epileptičkom statusu istaknuto je da ketogena dijeta djeluje na više razina, uključujući energetiku, oksidativni stres i upalu, te da se prema međunarodnim preporukama sve češće razmatra rano, unutar prvog tjedna od početka statusa, uz educiran multidisciplinarni tim.

Sesija 4 – Uvođenje, optimizacija i ukidanje terapije

Četvrta sesija bila je usmjerena na cijeli “životni ciklus” terapijske primjene ketogene dijete: kako se uvodi, kako se održava i podešava te kako se sigurno ukida. Naglašeno je da se ketogena dijeta danas često uvodi bez prethodnog gladovanja, uz postupno povećanje omjera i učestale kontrole. Posebno se govorilo o realnim uvjetima obitelji, motivaciji i socioekonomskim okolnostima, jer se terapija ne provodi u laboratoriju, nego u kući, kuhinji, vrtiću, školi i svakodnevici.

U raspravama o optimizaciji naglašeno je da učinkovitost ne ovisi samo o početnom omjeru, nego o kontinuiranim prilagodbama prema rastu, hormonskim promjenama, stresu, toleranciji i nuspojavama. Također je istaknuta sinergija s drugim terapijama, uključujući neuromodulaciju poput stimulacije vagusnog živca. Posebno važna tema bio je prekid terapije, područje koje je i dalje globalno manje standardizirano. Predstavljeni podaci upućuju na to da je faza ukidanja rizična, osobito ako se provodi brzo ili bez jasnih kriterija, te da postupno ukidanje kroz tjedne do mjesece smanjuje rizik relapsa, posebno u djece s abnormalnim EEG-om ili složenom antikonvulzivnom terapijom.

U simpoziju Nutricie predstavljen je KDT Easy Start Program kao strukturirani model inicijacije koji pojednostavljuje početak terapije kroz formule i unaprijed izračunate obroke, čime se smanjuje rizik pogrešaka i opterećenje obitelji u najosjetljivijoj početnoj fazi.

Sesija 5 – Praćenje, tehnologije i digitalni alati

Peta sesija pokazala je koliko je za sigurnost i uspjeh terapije važno kvalitetno praćenje. Istaknuto je da serumski β-hidroksibutirat ostaje najpouzdaniji biomarker, dok urin može varirati i manje je prediktivan. Predstavljene su i neinvazivne metode u razvoju, poput mjerenja kroz dah i slinu, te uloga kontinuiranih glukoznih senzora. Poseban naglasak stavljen je na to da energetske potrebe djece na terapisjkoj primjeni ketogene idjete često ne odgovaraju klasičnim formulama i da indirektna kalorimetrija može pružiti precizniji uvid, što omogućuje sigurnije prilagodbe.

U dijelu procjene nutritivnog statusa naglašeno je da praćenje ne smije stati na težini i visini, jer terapijske primjena ketogene dijete može utjecati na sastav tijela i mineralnu gustoću kostiju; zato se u dugotrajnoj terapiji ističe važnost metoda poput denzitometrije. Digitalni alati i aplikacije predstavljeni su kao praktična pomoć za bolju adherenciju, manje pogrešaka u pripremi obroka te bržu komunikaciju s timom, uz jasnu poruku da aplikacije ne zamjenjuju stručnjake, ali mogu učiniti terapiju izvedivijom.

Sesija 6 – Osnovna znanost: mitohondriji, mikrobiota i metabolički mehanizmi

Šesta sesija približila je roditeljima “zašto” ketogena terapija djeluje. Istaknuto je da ketogena dijeta mijenja način na koji stanice proizvode energiju, utječe na mitohondrijsku funkciju i modulira ekspresiju gena, a pritom različite moždane stanice reagiraju različito, što može objašnjavati zašto ne reagiraju sva djeca jednako. Posebno je naglašena važnost crijevno-moždane osi: u farmakorezistentnim epilepsijama često se nalaze promjene u mikrobioti, uključujući smanjenu produkciju korisnih metabolita poput butirata, a ketogena dijeta može mijenjati taj metabolički i imunološki balans.

Sesija 7 – Klinička istraživanja: dojenčad, bipolarni poremećaj, tumori i autizam

Sedma sesija bila je usmjerena na aktualna istraživanja i proširenje potencijalnih indikacija. U dojenačkoj dobi prikazani su podatci koji podupiru ranu primjenu uz dobar sigurnosni profil i potencijalno brži terapijski odgovor. U području bipolarnog poremećaja istaknuti su obećavajući rezultati pilot-studija, ali i naglasak da konačne odgovore trebaju dati velika randomizirana ispitivanja koja su u tijeku. U onkologiji je ketogena dijeta predstavljena kao adjuvantna metabolička intervencija, a ne zamjena standardnoj terapiji, s posebnim interesom u neuroonkologiji. Za poremećaje iz spektra autizma prikazana su poboljšanja u manjim studijama, uz jasnu napomenu da je terapija i dalje u razvoju i da je potrebno više kvalitetnih istraživanja.

Sesija 8 – Svakodnevica obitelji: psihološka podrška, adherencija, kvaliteta života i tranzicija

Osma sesija bila je najbliža roditeljskom iskustvu. Govorilo se o emocionalnom teretu terapije, strahu od pogrešaka, iscrpljenosti i izolaciji, ali i o tome kako sustavna psihološka podrška može spriječiti pad adherencije i zaštititi obiteljsko funkcioniranje. Naglašeno je da se od dijete ne odustaje zato što su roditelji “slabi” ili “nemotivirani”, nego zato što je terapija zahtjevna, skupa u vremenu i energiji, a često i logistički teška. Posebno je istaknuto da se kvaliteta života ne vidi uvijek u standardnim upitnicima, jer obitelji često primjećuju “male” pomake koji su u stvarnosti ogromni: bolji san, mirnije ponašanje, više kontakta, više pažnje i stabilniji dani. U dijelu o tranziciji naglašeno je da prijelaz u odraslu skrb mora biti planiran i postupan, jer bez jasnog protokola postoji rizik gubitka praćenja i pogoršanja.

Sesija 9 – Debate: novorođenčad i pitanje centralnog mehanizma djelovanja

U posljednjoj sesiji sučeljena su stajališta o terapijskoj primjeni ketogene dijete u novorođenčadi te o tome jesu li ketonska tijela “glavni” terapijski mehanizam. Predstavljeni su argumenti da ketogena dijeta može biti izvediva i učinkovita u strogo odabranim novorođenačkim indikacijama uz intenzivan nadzor, ali i argumenti da je novorođenčad metabolički ranjiva populacija te da dokazi još nisu dovoljni za širu rutinsku primjenu izvan jasno definiranih metaboličkih bolesti. Rasprava o ketonskim tijelima dodatno je pokazala kompleksnost terapije: dio stručnjaka naglašava središnju ulogu ketonskih tijela, dok drugi upozoravaju da klinički učinak često ovisi i o masnim kiselinama, mikrobiomu i širem metaboličkom preusmjeravanju, pa se terapija ne može svesti na jednu brojku na mjeraču ketonskih tijela.

Zaključak i pogled unaprijed

Simpozij u Parizu potvrdio je da se terapijska primjena ketogene dijete razvila u zrelu, multidisciplinarnu i dokazima utemeljenu kliničku terapiju, s važnom ulogom u liječenju određenih epilepsija i metaboličkih poremećaja te rastućim istraživačkim potencijalom u drugim područjima medicine. Istovremeno je jasno istaknuto da uspjeh terapije ovisi o individualiziranom pristupu, kvalitetnim protokolima, redovitom praćenju, suplementaciji i snažnoj psihosocijalnoj podršci obitelji. Daljnji napredak ovisit će o većim prospektivnim istraživanjima i međunarodnoj suradnji, a u tom je kontekstu najavljen sljedeći globalni simpozij o terapijskoj primjeni ketogene dijete 2027. godine, koji će se nadovezati na nova saznanja i otvorena pitanja iz Pariza te dodatno usmjeriti razvoj terapije prema sigurnijoj, preciznijoj i održivoj primjeni.