Korištenje sondi za hranjenje, odnosno hranidbenih sondi za potpunu ili djelomičnu enteralnu ketogenu prehranu je indicirano u situacijama kada oralni unos nije moguć uslijed određenih zdravstvenih stanja. Sonde se mogu koristiti i za obogaćivanje prehrane kada oralni unos hrane rezultira psihološkim poteškoćama ili smetnjama u ponašanju vezanima uz hranjenje. Također se primjenjuje i kod oboljelih koji već imaju postavljenu hranidbenu sondu te kod oboljelih kojima je za vrijeme provedbe dijete potrebna hranidbena sonda. Najučestaliji način hranjenja je direktan unos u želudac pomoću nazogastrične sonde (kratkotrajna upotreba) ili gastrostome (preko trbušnog zida, za dugotrajnu primjenu), no moguć je i direktan unos u duodenum ili jejunum.
Prije početka enteralnog hranjenja potrebno je izvršiti nutritivnu evaluaciju koja uključuje procjenu trenda rasta, energetskog unosa, puta hranjenja, funkcije crijeva, mogućnosti unosa hrane oralnim putem, funkcije gutanja i rezultata biokemijskih pretraga. Određivanje prehrambenih potreba omogućit će nutricionistu da savjetuje o prikladnom ketogenom režimu, putu hranjenja i da izvrši potrebne izračune za preporučenu dijetu.
Izračuni za ketogenu dijetu se obično vrše pomoću sustava ketogenog omjera* tj. matematičkog alata koji se koristi za stabilizaciju proporcija masti, bjelančevina i ugljikohidrata za klasičnu ketogenu dijetu.
*Ketogeni omjer je X:Y
- X = količina masti u gramima
- Y = količina ugljikohidrata i bjelančevina (zajedno) u gramima
KetoCal (Nutricia) je posebno dizajnirana hrana za posebne medicinske potrebe prilagođena za enteralnu upotrebu. Postoji više proizvoda prilagođenih za razne dobne skupine. Tekući pripravci su dostupni s ketogenim omjerom 4:1 (za djecu stariju od jedne godine) i 2,5:1 (za adolescente i odrasle), a pripravci u prahu s ketogenim omjerom 3:1 (prikladan i za dojenčad) i 4:1 omjerom (za djecu stariju od jedne godine). Često je potrebno prilagoditi sastav masti, bjelančevina i ugljikohidrata individualnim izračunima za ketogenu dijetu te vršiti redovita podešavanja na temelju nadzora rasta, simptoma i biokemijskih parametara.
Moguće je osmisliti i alternativne načine ketogenog enteralnog hranjenja, koristeći se individualnim izvorima bjelančevina, masti i ugljikohidrata uz odgovarajuće obogaćivanje prehrane vitaminima i mineralima. Ovaj pristup je koristan ako su prisutne intolerancije na određenu hranu.
Prelazak s uobičajenog enteralnog hranjenja na ketogeni režim se vrši postupno, tijekom nekoliko dana, ovisno o toleranciji. Može se provoditi postupnim uvođenjem ketogenih obroka ili potpunim uvođenjem ketogenih obroka, ali s manjim ketogenim omjerom.
Enteralno hranjenje s ketogenim režimom se može primjenjivati bolus metodom ili metodom hranjenja pumpom, ovisno o individualnim potrebama, a u nekim slučajevima je potrebna prilagodba rasporeda hranjenja kako bi se poboljšala tolerancija i optimizirala kontrola epileptičnih napadaja. Kontinuiran unos pumpom je potreban pri unošenju direktno u jejunum.
Istraživanja su pokazala dobru učinkovitost i toleranciju ketogene dijete te suradljivost pri provođenju enteralnim putem. Izračuni su jednostavniji i edukacija skrbnika je lakša. Zbog jednostavnosti hranjenja, nutritivna ketoza se lakše postiže i potencijalne pogreške su manje učestale. Međutim, ako je moguće oralno uzimanje hrane, režim dijete omogućuje kombinaciju enteralnog hranjenja i oralnu konzumaciju obroka u mjeri koju pojedinac može podnijeti.
Moguće nuspojave su slične onima koje se pojavljuju kod provođenja dijete oralnim putem, no treba posebno obratiti pozornost na abdominalne smetnje poput konstipacije ili pogoršanje postojeće gastroezofagealne refluksne bolesti. Nadzor dijete je isti i zahtijeva iste postupke kao što su mjerenje razina ketonskih tijela u krvi ili u urinu, redoviti liječnički pregledi za procjene koje uključuju i nadzor biokemijskih parametara.
Dostupno na: https://www.matthewsfriends.org/keto-therapies/keto-introduction/enteral-feeding-of-ketogenic-therapy/