Izvještaj s 5. europskog sastanka o sindromu nedostatka GLUT1 za zdravstvene djelatnike
Peti europski sastanak o sindromu nedostatka GLUT1 održan je 17. rujna 2025. u Parizu. Okupio je vodeće međunarodne stručnjake koji su predstavili najnovija saznanja o dijagnostici, kliničkom spektru, genetici i terapiji ove rijetke neurometaboličke bolesti.
Cilj sastanka bio je jačanje suradnje između kliničara, istraživača i obitelji oboljelih, uz naglasak na translacijski pristup – povezivanje temeljne znanosti i svakodnevne kliničke prakse. Program je obuhvatio sedam stručnih predavanja i posebnu sesiju za obitelji.
1. Prof. Klepper – Povijesni razvoj, klinički spektar i strategije liječenja
Prof. Klepper je dao pregled razvoja znanja o sindromu nedostatka GLUT1, od prvog opisa prof. De Viva ranih 1990-ih do današnjih međunarodnih preporuka („State of the art in 2020“). Istaknuo je ključnu ulogu ketogene dijete, koja je povijesno bila standardno liječenje dječjih epilepsija, zatim potisnuta pojavom antikonvulziva, a ponovno vraćena u fokus zahvaljujući slučaju dječaka Charlieja i osnivanju Charlie Foundation.
Opisao je širok klinički spektar: epilepsiju (osobito apsanse i mioklone napadaje), poremećaje pokreta (spastičnost, ataksiju, distoniju, koreju, paroksizmalne pokrete glave i očiju) te kognitivno-bihevioralne teškoće (intelektualno oštećenje, dizartriju, poremećaje pažnje). Rjeđi simptomi uključuju spisateljski grč, hemiplegične migrene, epizode nalik moždanom udaru i psihijatrijske poremećaje.
Procijenio je da bi prevalencija mogla iznositi oko 1 : 25 000, što znači da je sindrom vjerojatno znatno poddijagnosticiran. Na to upućuju i genetska istraživanja u Škotskoj, gdje je SLC2A1 ušao među najčešće gene povezane s rijetkim epilepsijama.
Rano postavljanje dijagnoze i što ranije uvođenje ketogene dijete ostaju ključni za bolje neurokognitivne ishode. Djeca koja započnu dijetu u ranoj dobi imaju bolju kontrolu napadaja i uredniji motorički razvoj. Istaknuto je i da pubertet može donijeti pad ketonskih vrijednosti i povratak napadaja ili distonije, što zahtijeva prilagodbu terapije. Ipak, kod manjeg dijela bolesnika ketogena dijeta ne dovodi do zadovoljavajuće kontrole simptoma, što otvara pitanja o alternativnim terapijama, praćenju odraslih, trudnoći žena s GLUT1 sindromom i novorođenačkom probiru.
2. Prof. Willemsen – Prolazni neurološki događaji: paroksizmalne diskinezije i epizode nalik moždanom udaru
Prof. Willemsen je govorio o prolaznim neurološkim događajima – epileptičkim napadajima, poremećajima pokreta, prolaznim vaskularnim i metaboličkim smetnjama, migrenama i periodičnim paralizama.
Kod sindroma nedostatka GLUT1 poremećaji pokreta mogu biti trajni (spastičnost, koreja, distonija, ataksija, tremor) ili paroksizmalni. Paroksizmalni poremećaji pokreta javljaju se u oko 75 % oboljelih i uključuju paroksizmalnu diskineziju provociranu tjelesnom aktivnošću, paroksizmalne pokrete glave i očiju te epizode s izraženom motoričkom disfunkcijom i kompleksnim neurološkim simptomima. Česti okidači su post, tjelovježba, emocionalni stres, umor, povišena temperatura, nedovoljna nutritivna ketoza, manjak sna i pojedini lijekovi. Opisan je i karakterističan „cik-cak“ (criss-cross) hod.
Liječenje uključuje ketogenu dijetu, acetazolamid te kod bolesnika koji nisu na ketogenoj dijeti mali unos glukoze (4–5 g) u kritičnim trenucima, uz mogućnost simptomatske terapije klonazepamom, karbamazepinom ili levetiracetamom.
Drugi naglasak predavanja bile su epizode nalik moždanom udaru, s prolaznim hemiplegijama ili hemiplegičnim migrenama. Iako klinički mogu podsjećati na ishemijski moždani udar, riječ je o prolaznom energetskom deficitu zbog smanjenog prijenosa glukoze, a simptomi se u potpunosti povlače. Prof. Willemsen je istaknuo kako su prepoznavanje ovih epizoda i edukacija liječnika ključni za izbjegavanje pogrešnih dijagnostičkih i terapijskih odluka.
3. Prof. De Giorgis – Kognitivni ishod i kvaliteta života
Dr. De Giorgis je predstavila podatke o kognitivnim, motoričkim i govornim posljedicama sindroma te njihovom utjecaju na svakodnevni život. Naglasila je da, iako se napadaji često dobro kontroliraju, najveći teret bolesti nose trajne kognitivne, motoričke i govorne teškoće.
Oko 80 % oboljelih ima intelektualne teškoće (50 % blagih, 32 % umjerenih, 18 % teških). Često su oštećene pažnja, izvršne funkcije, vizualno-prostorne sposobnosti i verbalna memorija. Rana primjena ketogene dijete povezana je s boljim intelektualnim rezultatima i razvijenijim socijalnim vještinama; odrasli često opisuju poboljšanu budnost, kapacitet učenja, tjelesnu izdržljivost i kvalitetu života, osobito pri većim omjerima ketogene dijete.
Govorne teškoće uključuju kašnjenje u vokalizaciji i stjecanju govora, probleme fonološkog planiranja, artikulacije, nazalne rezonance i prozodije te oromotoričke poteškoće. Posebno je naglašen značaj pravodobnog prepoznavanja dizartrije. Motorički fenotip može uključivati kašnjenje hoda, ataksiju, spastičko-ataksijski hod, distoniju, koreju, tremor i diskinezije.
Preporučen je detaljan neuropsihološki pregled (intelektualno funkcioniranje, prilagodljivo ponašanje, memorija, izvršne funkcije, govor, jezik, oromotorika, emocije, ponašanje, kvaliteta života) i multidisciplinarni pristup. Podaci talijanske udruge GLUT1 pokazuju da obitelji kao najveće izazove navode govor, pokret, pažnju, samostalnost i spavanje, dok epilepsija rijetko zauzima prvo mjesto među brigama.
4. Prof. Scheffer – SLC2A1 gen i genetska slika bolesti
Prof. Scheffer je prikazala novi uvid u genetiku SLC2A1 gena i fenotipski spektar GLUT1 sindroma. Bolest se danas promatra kao kontinuum – od klasične dječje encefalopatije do blažih oblika s dominantno motoričkim ili kognitivnim simptomima, s ili bez epilepsije.
Dijagnoza se temelji na hipoglikorahiji (u težim oblicima CSF glukoza < 2,2 mmol/L, u blažima 2,3–2,9 mmol/L) i/ili patogenoj varijanti u SLC2A1 genu. Oko 90 % varijanti čine točkaste promjene, a 10 % delecije ili duplikacije egzona ili cijelog gena. Opisane su krivosmislene, nesmislene i „frameshift“ mutacije; krivosmislene su najčešće povezane s blažim kliničkim tijekom. Zabilježeni su pretežito de novo slučajevi, rjeđe mozaicizmi, a autosomno recesivno nasljeđivanje iznimno je rijetko.
Mjerenje unosa 3-O-metil-D-glukoze u eritrocite u 90 % slučajeva korelira s prisutnošću patogene varijante, a stupanj smanjenog unosa povezan je s težinom bolesti. Mutacije u genu za GLUT3 nisu pokazale povezanost s hipoglikorahijom, što potvrđuje centralnu ulogu GLUT1. Kako se dio patogenih varijanti nalazi u nekodirajućim i regulatornim područjima, sve se više ističe važnost sekvenciranja cijelog genoma (WGS). U budućnosti se očekuje razvoj poligenskih rizik-skorova i za GLUT1 sindrom.
5. Prof. Auvin – Od mehanizma do novih terapija
Dr. Auvin je govorio o novim terapijskim pristupima koji nadilaze klasičnu ketogenu dijetu. Predstavljene su metaboličke strategije poput primjene laktata, beta-hidroksibutirata i triheptanoina te pokušaji farmakološkog povećanja ekspresije GLUT1. U maloj studiji s beta-hidroksibutiratom 9/12 bolesnika nije imalo promjenu u učestalosti napadaja, no 5/12 prijavilo je smanjenje poremećaja pokreta i poboljšanje radne memorije i brzine procesiranja. Rezultati su ohrabrujući, ali još uvijek preliminarni.
Naglasio je ozbiljna metodološka ograničenja postojećih kliničkih studija: male uzorke, heterogene populacije, probleme s bilježenjem apsansi i EEG promjena te činjenicu da randomizirana ispitivanja često imaju samo jedan primarni ishod. Negativan rezultat tada može značiti loš izbor ishoda, a ne nužno neučinkovitu terapiju, što je vidljivo i u primjeru triheptanoina.
Posebno je istaknuo da terapije temeljem dodatnog unosa glukoze (npr. male doze šećera, diazoksid, transfuzija) nisu namijenjene osobama na ketogenoj dijeti, a podaci za sada potječu samo iz pojedinačnih slučajeva. Upozorio je i na potencijalni dugoročni rizik šećerne bolesti tipa 2.
Genska terapija, trenutačno uglavnom u obliku antisense oligonukleotida, još je u ranim fazama razvoja, s otvorenim pitanjima sigurnosti i imunološkog odgovora. Zaključio je da je za stvarni pomak potrebna široka međunarodna suradnja, veća ispitivanja i nova regulativa koja će vrednovati terapije prema funkcionalnim, a ne samo statistički značajnim ishodima.
6. Prof. Rho – Patofiziologija: složeni metabolički putevi u mozgu
Prof. Rho je prikazao kompleksnu patofiziologiju sindroma nedostatka GLUT1. Pokazao je da se ekspresija GLUT1 razvija već u fetalnom razdoblju (u ljudi od 10.–20. gestacijskog tjedna) i dostiže zrele razine do prvog mjeseca života, dok metabolizam glukoze u mozgu raste s dobi. Zbog toga svaka promjena u homeostazi glukoze ima snažan neurorazvojni učinak.
Kronični energetski deficit remeti pentoza-fosfatni put, sintezu neurotransmitera, mitohondrijsku funkciju i staničnu signalizaciju, što dovodi do oštećenja neurona i glija stanica te neuroinflamacije. Ketogena dijeta značajno, ali ne potpuno, smanjuje astrogliozu i upalne promjene.
Posebno je istaknuo ulogu proteina BAD, koji fosforilacijom usmjerava metabolizam prema glikolizi, a defosforilacijom prema oksidaciji masnih kiselina. Ketoni tako mogu štititi stanice od smrti i smanjivati sklonost napadajima. Uz BAD, naglasio je i ulogu ciklofilina D te mogućnost njihove farmakološke modulacije. Kao zajednički terapijski cilj za metaboličke epilepsije istaknuo je mitohondrij i njegovo „zdravlje“, uz potencijalni doprinos crijevnog mikrobioma.
7. Prof. Freeze – Metabolizam fukoze: novi dio GLUT1 slagalice
Prof. Freeze je predstavio istraživanja o fukozi, monosaharidu ključnom za sintezu glikoproteina, i njezinoj mogućoj povezanosti s GLUT1 sindromom. Polazišna točka bio je bolesnik s intelektualnim teškoćama i sklonosti infekcijama kod kojeg je suplementacija fukozom stabilizirala broj neutrofila.
Iako samo oko 10 % fukoze za sintezu glikoproteina dolazi iz egzogenih izvora, pokazano je da stanice selektivno koriste fukozu iz različitih izvora i da razlikuju „unutarnju“ i „vanjsku“ fukozu. U potrazi za mehanizmom ulaska fukoze u stanicu identificirana je povezanost sa SLC2A1 genom. U mišjem GLUT1 modelu niske razine glikogena i N-glikana u mozgu normalizirale su se nakon desetodnevne primjene fukoze. Dodatno je pokazano da pojedini proteini preferiraju određeni izvor fukoze, što upućuje na specifične regulacijske mehanizme.
Trenutačno je opisan jedan bolesnik s GLUT1 sindromom koji prima oko 1 g fukoze/kg/dan, nema napadaja i ne uzima antiepileptike, uz kliničko poboljšanje – iako mehanizam djelovanja još nije razjašnjen. Predavanje je zaključeno otvorenim pitanjem djeluje li fukoza preko povećanja ekspresije i stabilnosti GLUT1 ili kao signalna molekula.
8. Okupljanje GLUT1 zajednice
Tijekom sesije posvećene radu pacijenata i udruga, Alessandra Camerini istaknula je važnost međunarodnog umrežavanja, naglašavajući da je upravo povezivanje obitelji, liječnika i istraživača ključ za napredak u GLUT1 zajednici. Poruka koja se provlačila kroz njezinu prezentaciju bila je da nada ne znači očekivati da će sve ispasti dobro, nego biti uvjeren da ono što radimo ima smisla, bez obzira na ishod. Naglasila je i da se pravi pomaci događaju kada svatko od nas uloži svoje “sjeme predanosti”, jer samo tako zajednica može jačati i dugoročno stvarati promjene.
Predstavila je i važnost multidisciplinarnog i holističkog pristupa skrbi. Istaknuto je da bolest ne zahvaća samo metabolizam mozga, nego ima multisistemski karakter te zahtijeva širi pogled na potrebe pacijenata. Izražena je želja da ketogena dijeta u budućnosti ne bude jedina terapijska mogućnost. Naglašena je potreba za novim perspektivama koje mogu poboljšati kvalitetu života te važnost dobro organizirane tranzicije iz dječje u odraslu skrb, gdje obitelji trenutno nailaze na velike izazove.
Poseban naglasak stavljen je na uključivanje pacijenata i njihovih obitelji u donošenje odluka. Istaknuto je da je “ništa o nama bez nas” nužnost, a ne slogan, te da oboljeli moraju biti informirani i pripremljeni kako bi svojim iskustvom i znanjem donijeli stvarnu vrijednost za stolove gdje se donose odluke o njihovoj skrbi.
GLUT1 UK predstavio je svoj rad kao roditeljska udruga posvećena poboljšanju života obitelji u svojoj zajednici. Njihova misija uključuje podizanje svijesti, edukaciju obitelji i zdravstvenih djelatnika, zagovaranje, te prikupljanje sredstava za istraživanja. Jasno su naglasili da je njihova najveća uloga podrška obiteljima i jačanje edukacije o sindromu nedostatka GLUT1.
Njemačka udruga Glut1 e.V. prikazala je svoj dugogodišnji rad koji je započeo još 2002. godine s ciljem podrške istraživanju, podizanja svijesti i pomoći roditeljima. Opisali su svoje aktivnosti: redovite newslettere i online sastanke s informacijama o aktualnim studijama, web stranicu, te razvoj aplikacije EpiCook koja obiteljima pomaže u pripremi ketogenih obroka. Dijelili su i iskustva o tome što je potrebno kako bi se oboljelima omogućio što samostalniji život poput dostupnih liječnika za odrasle, standardiziranih obrazaca za medicinske kontrole, edukacije o ketogenoj prehrani prilagođena mladima i osobama s kognitivnim teškoćama, pregled sigurnih zamjena za šećer te razvoj lijekova koji bi u budućnosti mogli biti alternativa ketogenoj dijeti.
Njihova završna poruka bila je poziv na raspravu: kako udruge i istraživači mogu učinkovitije surađivati, koji su istraživačima prioriteti i što pokreće njihov rad na sindromu nedostatka GLUT1, sve s ciljem ostvarenja zajedničke vizije pronalaska učinkovitog liječenja.
Za razliku od ostalih zemalja, predstavnici francuske GLUT1 zajednice podijelili su svoja osobna iskustva o životu sa sindromom nedostatka GLUT1 i radu njihove udruge, što je ostavilo snažan dojam na sudionike.
8. Okupljanje GLUT1 zajednice
Svi prikazani sadržaji, od predavanja vodećih stručnjaka do iskustava obitelji i rada međunarodnih udruga, vode prema istom, vrlo jasnom zaključku: sindrom nedostatka GLUT1 je kompleksna, multisistemska i razvojno osjetljiva bolest koja zahtijeva rano prepoznavanje, individualiziranu terapiju, multidisciplinarnu skrb i snažnu međunarodnu suradnju.
Medicinski dio sastanka potvrdio je nekoliko ključnih činjenica.
Prvo, razumijevanje bolesti znatno je napredovalo: poznat je širok spektar simptoma koji uključuje epileptičke napadaje, poremećaje pokreta i kognitivno-govorne teškoće, uz česte neurorazvojne posljedice. Drugo, ketogena dijeta i dalje ostaje temelj terapijskog pristupa, osobito kada se uvede rano, no ne djeluje jednako kod svih, a tijekom adolescencije zahtijeva posebno praćenje. Treće, genetika otkriva veliku heterogenost varijanti SLC2A1 gena te osjetljivost bolesti na razvojni kontekst, što dodatno naglašava potrebu za preciznijom dijagnostikom i novim terapijskim opcijama. Četvrto, istraživanja metabolizma mozga, energije, glije i mitohondrija pokazuju da bolest nije samo manjak glukoze, nego duboko povezana mreža metaboličkih poremećaja. I naposljetku, razvoj novih terapija, uključujući metaboličke pristupe, gensku terapiju i inovativne modele ispitivanja, tek je u ranoj fazi, ali pruža nadu za budućnost.
Istodobno, perspektiva obitelji i pacijenata donijela je jednako važan dio slike.
Obitelji su jasno istaknule da njihovi najveći svakodnevni izazovi nisu uvijek epileptički napadaji, već poremećaji pokreta, govor, pažnja, samostalnost i spavanje. Iskustva roditelja potvrdila su da je kvaliteta života ključni pokazatelj koji klinička ispitivanja i zdravstveni sustav moraju više uzeti u obzir. Uloga udruga, od Ujedinjenog Kraljevstva do Njemačke, Francuske i Italije, pokazala se nezamjenjivom: udruge podižu svijest, educiraju, pružaju podršku, razvijaju alate i aplikacije, prikupljaju sredstva za istraživanja i povezuju stručnjake. Sve ove inicijative pojašnjavaju koliko je važno uključivanje pacijenata u donošenje odluka i planiranje istraživanja: “ništa o nama bez nas” ovdje nije slogan, nego realna potreba.
Kada se medicinska saznanja i iskustva obitelji stave u isti okvir, postaje vidljivo da je napredak moguć jedino kroz zajednički rad, uz bolju međunarodnu koordinaciju, standardizirane dijagnostičke i terapijske smjernice, ranu intervenciju, praćenje kroz cijeli život, te dostupnost stručnjaka za odraslu dob. Posebno se ističe potreba za olakšanim prijelazom iz pedijatrijske u odraslu skrb, što je u ovom trenutku jedan od najslabije razvijenih elemenata u većini zemalja.
Zajednica GLUT1 oboljelih nalazi se u trenutku kada se znanost, klinička praksa i iskustva obitelji počinju snažno približavati. Ovo predstavlja priliku da se ubrza razvoj novih terapija, unaprijedi kvaliteta skrbi i poboljša svakodnevni život oboljelih.
Sveukupna poruka sastanka je jasna: bolest je složena, ali napredak je moguć i događa se upravo onda kada struka, obitelji i udruge rade zajedno.
Korisna literatura:
Klepper J, Akman C, Armeno M, et al. Glut1 Deficiency Syndrome (Glut1DS): State of the art in 2020 and recommendations of the international Glut1DS study group. Epilepsia Open. 2020;5(3):354-365. Published 2020 Aug 13. doi:10.1002/epi4.12414
Symonds JD, Zuberi SM, Stewart K, et al. Incidence and phenotypes of childhood-onset genetic epilepsies: a prospective population-based national cohort. Brain. 2019;142(8):2303-2318. doi:10.1093/brain/awz195
Alter AS, Engelstad K, Hinton VJ, et al. Long-term clinical course of Glut1 deficiency syndrome. J Child Neurol. 2015;30(2):160-169. doi:10.1177/0883073814531822
Pearson TS, Akman C, Hinton VJ, Engelstad K, De Vivo DC. Phenotypic spectrum of glucose transporter type 1 deficiency syndrome (Glut1 DS). Curr Neurol Neurosci Rep. 2013;13(4):342. doi:10.1007/s11910-013-0342-7
Varesio C, Pasca L, Parravicini S, et al. Quality of Life in Chronic Ketogenic Diet Treatment: The GLUT1DS Population Perspective. Nutrients. 2019;11(7):1650. Published 2019 Jul 19. doi:10.3390/nu11071650
De Giorgis V, Masnada S, Varesio C, et al. Overall cognitive profiles in patients with GLUT1 Deficiency Syndrome. Brain Behav. 2019;9(3):e01224. doi:10.1002/brb3.1224
Kramer J, Smith L. Ketogenic Diet in Glut 1 Deficiency Through the Life Cycle: Pregnancy to Neonate to Preschooler. Child Neurol Open. 2021;8:2329048X211034655. Published 2021 Sep 13. doi:10.1177/2329048X211034655
Kossoff EH, Ojeda S, Steele G. The Impact of Puberty on Children With GLUT1 Deficiency Syndrome. Pediatr Neurol. 2025;169:40-43. doi:10.1016/j.pediatrneurol.2025.05.012
Barthold M, Jurkutat A, Goetz R, et al. Timing of Ketogenic Dietary Therapy (KDT) Introduction and Its Impact on Cognitive Profiles in Children with Glut1-DS-A Preliminary Study. Children (Basel). 2023;10(4):681. Published 2023 Apr 3. doi:10.3390/children10040681
Bekker YAC, Lambrechts DA, Verhoeven JS, et al. Failure of ketogenic diet therapy in GLUT1 deficiency syndrome. Eur J Paediatr Neurol. 2019;23(3):404-409. doi:10.1016/j.ejpn.2019.02.012
Armeno ML, Kossoff EH. Let food be thy medicine. The interaction between ketogenic diet therapy and anti-seizure medications: A systematic review. Epileptic Disord. 2023;25(1):18-27. doi:10.1002/epd2.20055
GLUT1 Foundation Collective Voices Project: https://www.g1dfoundation.org/wp-content/uploads/2022/11/Collective-Voices-Brand2.pdf
Mortaji S, Dozières-Puyravel B, Geraldes K, Perrot C, Quéméner V, Auvin S. Uncommon use of intermittent glucose administration for infrequent non-epileptic paroxysmal events in GLUT1-DS. Eur J Paediatr Neurol. 2023;45:19-21. doi:10.1016/j.ejpn.2023.05.005
Logel SN, Connor EL, Hsu DA, Fenske RJ, Paloian NJ, De Vivo DC. Exploring diazoxide and continuous glucose monitoring as treatment for Glut1 deficiency syndrome. Ann Clin Transl Neurol. 2021;8(11):2205-2209. doi:10.1002/acn3.51462
Wang RC, Lee EE, De Simone N, et al. Red blood cells as glucose carriers to the human brain: Modulation of cerebral activity by erythrocyte exchange transfusion in Glut1 deficiency (G1D). J Cereb Blood Flow Metab. 2023;43(3):357-368. doi:10.1177/0271678X221146121
van Gemert LA, van Alfen N, van Gaal L, Wortmann S, Willemsen MA. Effects of Sodium Lactate Infusion in Two Girls with Glucose Transporter 1 Deficiency Syndrome. Neuropediatrics. 2023;54(6):365-370. doi:10.1055/a-2134-8766
Klepper J. Glut1 Deficiency Syndrome: Novel Pathomechanisms, Current Concepts, and Challenges. J Inherit Metab Dis. 2025;48(3):e70044. doi:10.1002/jimd.70044
Willemsen MA, Verrips A, Verbeek MM, Voit T, Klepper J. Hypoglycorrhachia: a simple clue, simply missed. Ann Neurol. 2001;49(5):685-686.
Demirkiran M, Jankovic J. Paroxysmal dyskinesias: clinical features and classification. Ann Neurol. 1995;38(4):571-579. doi:10.1002/ana.410380405
Magrinelli F, Mulroy E, Schneider SA, et al. Criss-cross gait: A clue to glucose transporter type 1 deficiency syndrome. Neurology. 2020;95(11):500-501. doi:10.1212/WNL.0000000000010502
Alves JM, Machado R, Macário MC, Durães J. Adult-onset non-kinesigenic paroxysmal dyskinesia in GLUT1 deficiency syndrome. Parkinsonism Relat Disord. 2025;139:108011. doi:10.1016/j.parkreldis.2025.108011
Tchapyjnikov D, Mikati MA. Acetazolamide-responsive Episodic Ataxia Without Baseline Deficits or Seizures Secondary to GLUT1 Deficiency: A Case Report and Review of the Literature. Neurologist. 2018;23(1):17-18. doi:10.1097/NRL.0000000000000168
Pearson TS, Pons R, Engelstad K, Kane SA, Goldberg ME, De Vivo DC. Paroxysmal eye-head movements in Glut1 deficiency syndrome. Neurology. 2017;88(17):1666-1673. doi:10.1212/WNL.0000000000003867
Weller CM, Leen WG, Neville BG, et al. A novel SLC2A1 mutation linking hemiplegic migraine with alternating hemiplegia of childhood. Cephalalgia. 2015;35(1):10-15. doi:10.1177/0333102414532379
Mohammad SS, Coman D, Calvert S. Glucose transporter 1 deficiency syndrome and hemiplegic migraines as a dominant presenting clinical feature. J Paediatr Child Health. 2014;50(12):1025-1026. doi:10.1111/jpc.12613
Pellegrin S, Cantalupo G, Opri R, Dalla Bernardina B, Darra F. EEG findings during “paroxysmal hemiplegia” in a patient with GLUT1-deficiency. Eur J Paediatr Neurol. 2017;21(3):580-582. doi:10.1016/j.ejpn.2017.01.002
Almuqbil M, Rivkin MJ, Takeoka M, Yang E, Rodan LH. Transient regional cerebral hypoperfusion during a paroxysmal hemiplegic event in GLUT1 deficiency syndrome. Eur J Paediatr Neurol. 2018;22(3):544-547. doi:10.1016/j.ejpn.2018.02.005
Braakman HMH, Engelen M, Nicolai J, Willemsen MAAP. Stroke mimics add to the phenotypic spectrum of GLUT1 deficiency syndrome. J Neurol Neurosurg Psychiatry. 2018;89(6):668-670. doi:10.1136/jnnp-2017-316861
Gburek-Augustat J, Heinze A, Abou Jamra R, Merkenschlager A. Hemiplegic Migraine in Glut1 Deficiency Syndrome and Paroxysmal Dyskinesia at Ketogenic Diet Induction: Case Report and Literature Review. Mov Disord Clin Pract. 2020;7(8):965-970. Published 2020 Oct 6. doi:10.1002/mdc3.13087
Olivotto S, Freddi A, Previtali R, et al. Stroke and Stroke-Like Episodes: Recurrent Manifestations in GLUT1 Deficiency Syndrome. Pediatr Neurol. 2024;157:118-126. doi:10.1016/j.pediatrneurol.2024.05.024
Pacchiano F, Doneda C, Arrigoni F, et al. Reversible Perfusion Changes during Acute Attacks in Glucose Transporter Type 1 Deficiency Syndrome: A Pediatric Case Series. AJNR Am J Neuroradiol. 2025;46(2):395-400. Published 2025 Feb 3. doi:10.3174/ajnr.A8506
Del Moro L, Rota E, Pirovano E, Rainero I. Migraine, Brain Glucose Metabolism and the “Neuroenergetic” Hypothesis: A Scoping Review. J Pain. 2022;23(8):1294-1317. doi:10.1016/j.jpain.2022.02.006
Ramm-Pettersen A, Stabell KE, Nakken KO, Selmer KK. Does ketogenic diet improve cognitive function in patients with GLUT1-DS? A 6- to 17-month follow-up study. Epilepsy Behav. 2014;39:111-115. doi:10.1016/j.yebeh.2014.08.015
Varesio C, Zanaboni MP, Pasca L, et al. Novel insight into GLUT1 deficiency syndrome: screening for emotional and behavioral problems in youths following ketogenic diet. Minerva Pediatr (Torino). 2024;76(2):189-196. doi:10.23736/S2724-5276.21.05923-1
Varesio C, Pasca L, Parravicini S, et al. Quality of Life in Chronic Ketogenic Diet Treatment: The GLUT1DS Population Perspective. Nutrients. 2019;11(7):1650. Published 2019 Jul 19. doi:10.3390/nu11071650
Corradini M, Zanaboni MP, Varesio C, et al. GLUT1DS focus on dysarthria. Eur J Paediatr Neurol. 2024;51:62-70. doi:10.1016/j.ejpn.2024.05.010
Zanaboni MP, Pasca L, Villa BV, et al. Characterization of Speech and Language Phenotype in GLUT1DS. Children (Basel). 2021;8(5):344. Published 2021 Apr 27. doi:10.3390/children8050344
Varesio C, Vacchini V, Celario M, et al. GLUT1DS: focus on motor profile. Eur J Paediatr Neurol. 2025;59:92-99. doi:10.1016/j.ejpn.2025.10.008
Corrado M, Vacchini V, Celario M, et al. Clinical and instrumental gait phenotyping in people with GLUT-1 deficiency syndrome. Gait Posture. 2025;122:247-254. doi:10.1016/j.gaitpost.2025.07.326
Pasca L, De Giorgis V, Macasaet JA, Trentani C, Tagliabue A, Veggiotti P. The changing face of dietary therapy for epilepsy. Eur J Pediatr. 2016;175(10):1267-1276. doi:10.1007/s00431-016-2765-z
De Giorgis V, Tagliabue A, Bisulli F, et al. Ketogenic dietary therapies in epilepsy: recommendations of the Italian League against Epilepsy Dietary Therapy Study Group. Front Neurol. 2023;14:1215618. Published 2023 Jul 10. doi:10.3389/fneur.2023.1215618
Gras D, Roze E, Caillet S, et al. GLUT1 deficiency syndrome: an update. Rev Neurol (Paris). 2014;170(2):91-99. doi:10.1016/j.neurol.2013.09.005
Leen WG, Taher M, Verbeek MM, Kamsteeg EJ, van de Warrenburg BP, Willemsen MA. GLUT1 deficiency syndrome into adulthood: a follow-up study. J Neurol. 2014;261(3):589-599. doi:10.1007/s00415-014-7240-z
Striano P, Auvin S, Collins A, et al. A randomized, double-blind trial of triheptanoin for drug-resistant epilepsy in glucose transporter 1 deficiency syndrome. Epilepsia. 2022;63(7):1748-1760. doi:10.1111/epi.17263
De Giorgis V, Bhatia KP, Boespflug-Tanguy O, et al. Triheptanoin Did Not Show Benefit versus Placebo for the Treatment of Paroxysmal Movement Disorders in Glut1 Deficiency Syndrome: Results of a Randomized Phase 3 Study. Mov Disord. 2024;39(8):1386-1396. doi:10.1002/mds.29822
Varesio C, De Giorgis V, Veggiotti P, et al. GLUT1-DS Italian registry: past, present, and future: a useful tool for rare disorders. Orphanet J Rare Dis. 2023;18(1):63. Published 2023 Mar 21. doi:10.1186/s13023-023-02628-2
Wang D, Sands T, Tang M, et al. Glucose Transporter Type 1 Deficiency Syndrome. 2002 Jul 30 [Updated 2025 Mar 6]. In: Adam MP, Bick S, Mirzaa GM, et al., editors. GeneReviews® [Internet]. Seattle (WA): University of Washington, Seattle; 1993-2025. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK1430/
Leen WG, Klepper J, Verbeek MM, et al. Glucose transporter-1 deficiency syndrome: the expanding clinical and genetic spectrum of a treatable disorder. Brain. 2010;133(Pt 3):655-670. doi:10.1093/brain/awp336
Zhang MJ, Zhang SM, Zhang QP, et al. Clinical and genetic characteristics of glucose transporter 1 deficiency syndrome in a large cohort of Chinese patients. World J Pediatr. 2025;21(3):274-283. doi:10.1007/s12519-025-00884-9
Zaman SM, Mullen SA, Petrovski S, et al. Development of a rapid functional assay that predicts GLUT1 disease severity. Neurol Genet. 2018;4(6):e297. Published 2018 Dec 6. doi:10.1212/NXG.0000000000000297
Rotstein M, Engelstad K, Yang H, et al. Glut1 deficiency: inheritance pattern determined by haploinsufficiency. Ann Neurol. 2010;68(6):955-958. doi:10.1002/ana.22088
Hildebrand MS, Damiano JA, Mullen SA, et al. Glucose metabolism transporters and epilepsy: only GLUT1 has an established role. Epilepsia. 2014;55(2):e18-e21. doi:10.1111/epi.12519
Liu YC, Lee JW, Bellows ST, et al. Evaluation of non-coding variation in GLUT1 deficiency. Dev Med Child Neurol. 2016;58(12):1295-1302. doi:10.1111/dmcn.13163
Willemsen MA, Vissers LE, Verbeek MM, et al. Upstream SLC2A1 translation initiation causes GLUT1 deficiency syndrome. Eur J Hum Genet. 2017;25(6):771-774. doi:10.1038/ejhg.2017.45
Mullen SA, Suls A, De Jonghe P, Berkovic SF, Scheffer IE. Absence epilepsies with widely variable onset are a key feature of familial GLUT1 deficiency. Neurology. 2010;75(5):432-440. doi:10.1212/WNL.0b013e3181eb58b4
Mullen SA, Marini C, Suls A, et al. Glucose transporter 1 deficiency as a treatable cause of myoclonic astatic epilepsy. Arch Neurol. 2011;68(9):1152-1155. doi:10.1001/archneurol.2011.102
Martins Custodio H, Clayton LM, Bellampalli R, et al. Widespread genomic influences on phenotype in Dravet syndrome, a ‘monogenic’ condition. Brain. 2023;146(9):3885-3897. doi:10.1093/brain/awad111
Campbell C, Leu C, Feng YA, et al. The role of common genetic variation in presumed monogenic epilepsies. EBioMedicine. 2022;81:104098. doi:10.1016/j.ebiom.2022.104098
Zhang YH, Burgess R, Malone JP, et al. Genetic epilepsy with febrile seizures plus: Refining the spectrum. Neurology. 2017;89(12):1210-1219. doi:10.1212/WNL.0000000000004384
Oliver KL, Scheffer IE, Ellis CA, et al. Investigating the effect of polygenic background on epilepsy phenotype in ‘monogenic’ families. EBioMedicine. 2024;109:105404. doi:10.1016/j.ebiom.2024.105404
Schulze PC, Wu JMF. Ketone bodies for the starving heart. Nat Metab. 2020;2(11):1183-1185. doi:10.1038/s42255-020-00310-6
Amer A, Murrell K, Edmonds L, et al. D,L-3-hydroxybutyrate in the treatment of glucose transporter 1 deficiency syndrome (Glut1DS). JIMD Rep. 2025;66(1):e12461. Published 2025 Jan 16. doi:10.1002/jmd2.12461
Grabowska-Pyrzewicz W, Want A, Leszek J, Wojda U. Antisense oligonucleotides for Alzheimer’s disease therapy: from the mRNA to miRNA paradigm. EBioMedicine. 2021;74:103691. doi:10.1016/j.ebiom.2021.103691
Schambach A, Buchholz CJ, Torres-Ruiz R, et al. A new age of precision gene therapy. Lancet. 2024;403(10426):568-582. doi:10.1016/S0140-6736(23)01952-9
Tang M, Gao G, Rueda CB, et al. Brain microvasculature defects and Glut1 deficiency syndrome averted by early repletion of the glucose transporter-1 protein. Nat Commun. 2017;8:14152. Published 2017 Jan 20. doi:10.1038/ncomms14152
Tang M, Teng S, Kim AY, Peng Y, Monani UR. Transgenic expression of the human Glucose Transporter1 (GLUT1) gene locus reduces disease burden in Glut1 deficiency syndrome model mice. Neurobiol Dis. 2025;214:107047. doi:10.1016/j.nbd.2025.107047
Vannucci SJ. Developmental expression of GLUT1 and GLUT3 glucose transporters in rat brain. J Neurochem. 1994;62(1):240-246. doi:10.1046/j.1471-4159.1994.62010240.x
Cacciatore M, Grasso EA, Tripodi R, Chiarelli F. Impact of glucose metabolism on the developing brain. Front Endocrinol (Lausanne). 2022;13:1047545. Published 2022 Dec 23. doi:10.3389/fendo.2022.1047545
Xu W, Borges K. Case for supporting astrocyte energetics in glucose transporter 1 deficiency syndrome. Epilepsia. 2024;65(8):2213-2226. doi:10.1111/epi.18013
Tang M, Monani UR. Glut1 deficiency syndrome: New and emerging insights into a prototypical brain energy failure disorder. Neurosci Insights. 2021;16:26331055211011507. Published 2021 Apr 28. doi:10.1177/26331055211011507
Rho JM, Boison D. The metabolic basis of epilepsy. Nat Rev Neurol. 2022;18(6):333-347. doi:10.1038/s41582-022-00651-8
Jensen PJ, Gitlin JD, Carayannopoulos MO. GLUT1 deficiency links nutrient availability and apoptosis during embryonic development. J Biol Chem. 2006;281(19):13382-13387. doi:10.1074/jbc.M601881200
Townsend LK, Brunetta HS, Mori MAS. Mitochondria-associated ER membranes in glucose homeostasis and insulin resistance. Am J Physiol Endocrinol Metab. 2020;319(6):E1053-E1060. doi:10.1152/ajpendo.00271.2020
Kim DY, Simeone KA, Simeone TA, et al. Ketone bodies mediate antiseizure effects through mitochondrial permeability transition. Ann Neurol. 2015;78(1):77-87. doi:10.1002/ana.24424
Kathote G, Ma Q, Angulo G, et al. Identification of Glucose Transport Modulators In Vitro and Method for Their Deep Learning Neural Network Behavioral Evaluation in Glucose Transporter 1-Deficient Mice. J Pharmacol Exp Ther. 2023;384(3):393-405. doi:10.1124/jpet.122.001428
Pelkey KA, Chittajallu R, Craig MT, Tricoire L, Wester JC, McBain CJ. Hippocampal GABAergic Inhibitory Interneurons. Physiol Rev. 2017;97(4):1619-1747. doi:10.1152/physrev.00007.2017
Rajasekaran K, Ma Q, Good LB, et al. Metabolic modulation of synaptic failure and thalamocortical hypersynchronization with preserved consciousness in Glut1 deficiency. Sci Transl Med. 2022;14(665):eabn2956. doi:10.1126/scitranslmed.abn2956
Newman-Lindsay S, Lakshminrusimha S, Sankaran D. Diazoxide for Neonatal Hyperinsulinemic Hypoglycemia and Pulmonary Hypertension. Children (Basel). 2022;10(1):5. Published 2022 Dec 21. doi:10.3390/children10010005
Poff AM, Rho JM, D’Agostino DP. Ketone Administration for Seizure Disorders: History and Rationale for Ketone Esters and Metabolic Alternatives. Front Neurosci. 2019;13:1041. Published 2019 Oct 15. doi:10.3389/fnins.2019.01041
Mu C, Kesler M, Chen X, Shearer J, Teskey GC, Rho JM. Exogenous ketones exert antiseizure effects and modulate the gut microbiome and mycobiome in a clinically relevant murine model of epilepsy. Epilepsia. 2024;65(12):3676-3688. doi:10.1111/epi.18150
Andersen JV, Westi EW, Neal ES, Aldana BI, Borges K. β-Hydroxybutyrate and Medium-Chain Fatty Acids are Metabolized by Different Cell Types in Mouse Cerebral Cortex Slices. Neurochem Res. 2023;48(1):54-61. doi:10.1007/s11064-022-03726-6
Wachsmuth HR, Weninger SN, Duca FA. Role of the gut-brain axis in energy and glucose metabolism. Exp Mol Med. 2022;54(4):377-392. doi:10.1038/s12276-021-00677-w
Bonfili L, Cecarini V, Gogoi O, et al. Gut microbiota manipulation through probiotics oral administration restores glucose homeostasis in a mouse model of Alzheimer’s disease. Neurobiol Aging. 2020;87:35-43. doi:10.1016/j.neurobiolaging.2019.11.004
Choi JH, Kim HJ, Wang S et al. A ketogenic diet mitigates hippocampal astrogliosis in epileptic brain. bioRxiv 2025.04.11.647636; doi: https://doi.org/10.1101/2025.04.11.647636
Freeze HH, Boyce M, Zachara NE, Hart GW, Schnaar RL. Glycosylation Precursors. In: Varki A, Cummings RD, Esko JD, et al., eds. Essentials of Glycobiology. 4th ed. Cold Spring Harbor (NY): Cold Spring Harbor Laboratory Press; 2022.53-66.
Ng BG, Sosicka P, Xia Z, Freeze HH. GLUT1 is a highly efficient L-fucose transporter. J Biol Chem. 2023;299(1):102738. doi:10.1016/j.jbc.2022.102738
Sosicka P, Ng BG, Pepi LE, et al. Origin of cytoplasmic GDP-fucose determines its contribution to glycosylation reactions. J Cell Biol. 2022;221(10):e202205038. doi:10.1083/jcb.202205038
